U 120 godina osnovnog školstva žitelji Sirača su, uz velike žrtve, izgradili svoje tri školske zgrade: 1885., 1925. i 1971.
Prije nego li je u Siraču uspostavljena škola, neki roditelji su svoju djecu slali (vozili kolima) u Badljevinu gdje škola radi od 1869. godine. Te prve školske godine iz Sirača je upisano 18 dječaka i 2 djevojčice. U školskom odboru siračke roditelje predstavljao je vlastelin Dragutin Streim.
Učitelj Josip Šert održao je 7. listopada 1882. prvi školski dan u Siraču. Upisano je 42 dječaka i 19 djevojčica. Obuka je izvođena na hrvatskom jeziku, a pripomoćni je bio njemački. Školski odbor je vodio brigu o radu škole, “o njenom materijalnom stanju i svakoj drugoj potrebi škole, učenika i učitelja.” Škola je sasvim slabo opremljena.
U novoj zgradi nastava je počela 8. siječnja 1885. Tada je škola već bolje opremljena. 1887. godine u školu dolazi učitelj Stjepan Kolarić, začetnik školske Spomenice. Te godine prvi put su cijepljena djeca protiv boginja, a u ovu školu počela su dolaziti i djeca njemačkog porijekla iz Miljanovca. Godine 1888. kupljeno je zemljište za školski vrt (na mjestu gdje je danas školska stambena zgrada). Prvi časopisi za školu naručeni su 1890. i to: Smilje i Gimnastika. Iz 1891. godine postoji podatak da je škola posjedovala 66 književnih djela sa 116 komada knjiga. To i nije tako loše ako se uzme u obzir da je bilo ukupno 78 učenika. Školu i rad u njoj pregledavao je dva puta godišnje školski nadzornik i u Spomenici ostavljao zabilješke o pregledu. Do 1892. godine ljetni praznici su trajali od 1. kolovoza do 1. listopada, a tada su prebačeni na srpanj i kolovoz. Godine 1895. škola je primala časopise Službeni glasnik, Napredak, Gimnastika, Školski vrt i Hrvatska pčela. 1907. dolazi u Sirač Stjepan pl. Kamauf koji će svojim radom obilježiti idućih 40 godina. 1908. godine, kada je bilo 124 učenika, škola je postala dvorazredna.
Stjepan pl. Kamauf, učitelj s najdužim radnim stažem u siračkoj školi
Tijekom I. svj. rata rad u školi je znatno otežan jer je redovni učitelj mobiliziran u vojsku te je odsutan 4 godine, a u školi se stalno izmjenjuju drugi učitelji, zadržavajući se kratko vrijeme.
Školske godine 1922/23. škola broji 166 učenika u dva odjeljenja. Mora se graditi nova školska zgrada.
Osnovna škola izgrađena 1925. i Općinski ured u Siraču
12. rujna 1925. godine počela je obuka u novoj školi (današnja zgrada Suvenira). Sada su uvjeti za rad mnogo bolji i nastava se organizira u tri odjeljenja i u skladu s tadašnjim zahtjevima pedagogije, didaktike i metodike. Obilježavani su razni značajni datumi, a povremeno su učenike vodili u Daruvar na kino-predstave (11. svibnja 1933. Snjeguljica i Junaci ulice). U tom razdoblju spominje se i ekskurzija IV. razreda u Lipik pod vodstvom učiteljice Marice Šerger. Godine 1934. bila su četiri odjeljenja, a 1938. pet (I. razred je imao dva odjeljenja).
Razdoblje od 1941. do 1945. je puno raznih političkih zbivanja i previranja, sudbonosnog za sve, pa tako i za mještane Sirača. U tom vremenskom razdoblju nastava mnogo štetuje. Škola najviše ostaje samo s jednim učiteljem (Stjepan Kamauf). Pojedine učionice zauzela je vojska pa se radi na prekide. 1943. zapaljena je zgrada i time je počinjena ogromna šteta narodu jer je izgorio sav namještaj, dio knjižnice i nešto arhive.
Već u kolovozu 1944. počinje se organizirati uređenje prostorija gdje će se smjestiti škola. Odlučili su za jednu učionicu osposobiti učiteljski stan koji je za vrijeme borbi oštećen i napušten. Pristupilo se radovima i početkom školske godine 1945./46. počela je nastava u dvije učionice: kod Tešinskog i u učiteljskom stanu. Radilo se dok još nije bilo prozora ni vrata.
Radilo se i oko škole. Narod i učenici mnogo daju i rade za svoju školu. Početkom 1946. radi se u obnovljenim učionicama, ali pod vrlo teškim uvjetima. Namještaja nema. Na stupčiće od trupaca ili cigle stavljaju se daske. Na tome djeca sjede. Stara vrata služe za ploče na kojima se piše sigom iskopanom na obližnjem brdu. Škola je svečano otvorena 2. XI. 1947. – prva u kotaru Daruvar.
1949/50. školske godine škola postaje petogodišnja, a zatim i šestogodišnja. Tih godina nabavljeno je dosta. Kao najboljoj školi na kotaru Daruvar ministarstvo prosvjete poklonilo je radio-aparat “Kosmaj”. Uz obveznu školsku priredbu na kraju školske godine, organizirane su i vrlo bogate izložbe ručnih radova. 1954./55. otvoren je VII., a iduće godine i VIII. razred. Tako je škola postala osmogodišnja s 10 zaposlenih učitelja: Stjepan Ilijević, Katica Ilijević, Miroslav Krmpotić, Radmila Krmpotić, Angela Varović, Jasna Draženović, Velimir Dabčević, Anica Dabčević, Ruža Balent i Zdenka Nađ. Radilo se po planu osmogodišnje škole “A” tipa.
Miroslav Krmpotić, Radmila Krmpotić, Stjepan Ilijević, Katica Ilijević, Stjepan Kovačević
Od 1959/60. školske godine u Siraču postoji centralna škola s područnim odjeljenjima u Miljanovcu i Barici, a u više razrede dolaze još i učenici iz Donjih Grahovljana. Pored nastavnog rada učenici su prema svojim sklonostima obuhvaćeni u grupe slobodnih aktivnosti (literarna, dramska, biološka, geografska te školska zadruga). Dobro su radile ponirska organizacija i organizacija Crvenog križa. Odbojkaši i šahisti bili su te godine prvi u općini Daruvar. Od 1960. godine, kada samo centralna škola broji 378 učenika, radi se svake godine u sve slabijim prostornim uvjetima jer broj djece raste. Bilo je odjeljenja sa 67 učenika, a razred od 42 smatrao se malim i s vrlo dobrim uvjetima za rad. Usprkos tome, postizani su vrlo dobri rezultati. 1964. godine su 444 učenika, a 1966. 472.
1967/68. školske godine izvršeno je pripajanje Osnovne škole Bijela našoj školi. Sada je školu pohađao ukupno 721 učenik u Siraču i u područnim školama: Barica, Bijela, Miljanovac, Gornji Borki, Markovac i Pakrani. Da bi pripajanje škola imalo svoje potpuno opravdanje, trebalo je pristupiti dogradnji novog školskog prostora. U međuvremenu, neki nastavnici – stručnjaci putuju u Bijelu školskim autom gdje predaju svoje predmete.
U proljeće 1969. godine na roditeljskim sastancima u školi obavještavani su roditelji o prvom ljetovanju u Malom Lošinju. Općina Daruvar kupila je zgradu za odmaralište školske djece iz Daruvara, Miokovićeva (Đulovca) i Sirača. Sirač je imao pravo na jednu grupu od pedesetak sudionika. Petnaestak dana poslije bio je prijavljen već velik broj djece i krenulo se na na odmor. Od tada učenici redovito i organizirano ljetuju u školskom odmaralištu u Malom Lošinju.
Tijekom 1969. godine sve se više raspravlja o izgradnji nove škole, a ne dogradnji stare. 22. srpnja 1969. održan je u Siraču referendum na kojem su se birači u vrlo visoku postotku izjasnili o samodoprinosu za izgradnju nove škole. Cijele 1969/70. školske godine, pored rada u nastavi, intenzivno se radilo na pripremama za početak gradnje. O atmosferi kakva je tada vladala u Siraču prepisujemo dio učeničkog rada: “Tada smo svi: i mi đaci, i naši nastavnici i roditelji živjeli za svaki novi zid, za svaki ugrađeni prozor, za svaku unesenu klupu ili policu. Poslije smo sadili breze i boriće, ariše i platane… Zalijevali ih i pazili na svaku grančicu pa maštali o parku sa stazama, klupama i drvećem oko ljepotice.” Intenzivno se radilo cijele 1971. godine.
Početak gradnje
.jpg)
Ispružila se nova ljepotica
1971. godine škola je sudjelovala u Jezičnom TV kvizu. Ideju da se uključi u Kviz oživjele su nastavnice Ivanka Križ i Lucija Filipović.
22.12.1971. počelo se raditi u novoj školi. Svečano otvorenje škole zajedno s dovršenom dvoranom za tjelesni odgoj bilo je u rujnu 1972. Suradnja sa školom u Bavaništu (Vojvodina) počela je 1976.
Sa svečanosti otvorenja
Sljedećih godina radilo se marljivo u nastavi, slobodnim aktivnostima, a posebno na uređenju školskog okoliša. Učenici, nastavnici, roditelji i mještani, a i ljudi iz okolnih sela, radili su nesebično: sadili mlado drveće, pravili staze, dovozili materijal. Posebnu pomoć i razumijevanje škola je imala u Mjesnoj zajednici i radnoj organizaciji IGM Kamen.
1991. prestala je suradnja s Bavaništem. Škola nije počela, a djeca su bila evakuirana na otok Hvar i u Čehoslovačku.
Snimio Ivo Matacun
22.12.1991. (točno 20 godina nakon otvorenja nove škole) škola je dosta uništena u Domovinskom ratu ( od učionice povijesti do vrtića, od krova ostalo samo malo ). Strašno. Po igračkama geleri od granata, jedan veliki geler u dječjem krevetiću. U knjižnicu se moglo ući izvana kroz rupu u zidu, od direktnog pogotka VBR-a (višecjevni bacači raketa). Od polica i knjiga ostale prašne crvene hrpe, smrad prašine i eksploziva. Vrata učionice hrvatskog jezika sasvim razbijena – VBR direktno. Hol pun cigle, krhotina granata, dasaka od vrata i polica, staklo ruska pod nogama. Najbolje prošla učionica biologije. Vani skršene grane i stabla, sve pomiješano s ciglama, limom od krova, žljebovima, žbukom. Osakaćeno i ranjeno drveće.
U veljači 1992. počela je nastava, a 13. travnja dolaze pripadnici UNPROFOR-a. Škola “Braća Ribar” iz Virovitice isporučila je 1000 knjiga za pomoć školskoj knjižnici uništenoj 22.12.1991. Organizator je Ivo Cisar, profesor. U školi je 197 učenika, samo djeca iz Sirača. U bivšim školama u Bijeloj, Pakranima, Miljanovcu i Gornjim Borkima više nema djece.
Od 2. do 9. svibnja 1994. obilježeni su sirački jubileji: 750 godina mjesta Sirača, pa tako i 110 godina škole, 100 godina pošte i 100 godina Dobrovoljnog vatrogasnog društva.
Najviše učenika bilo je 1966. godine – 472, a 2013. godine nažalost samo 157. Danas matična škola ima 8 razrednih odjela ( od 1. do 8. razreda. ).
Matičnoj školi pripadaju i dvije područne škole: Područna škola Kip i Područna škola Šibovac.
Od 1976. godine radi dječji vrtić u organizacijskoj jedinici škole.